Prirodnjački muzej Crne Gore je povodom obilježavanja Dana evropske baštine organizovao tri različite edukativne radionice. Tako je treća radionica „Upoznajmo govor ptica” održana u podgoričkom Njegoševom parku, a Andrej Vizi, muzejski savjetnik je polaznike radionice učio na licu mjesta, u prirodi, kako da raspoznaju gradske ptice Podgorice, osmatrajući i slušajući ih. On je mališanima pokazivao i dvogled, foto-aparat i teleskop, pomoću kojih naučnici posmatraju ptice. Govorio im je i o zvučnoj plejbek opremi. Vizi se posebno osvrnuo na značaj ptica i zaštiti prirode.
– Svi znamo da priroda ne bi bila priroda da se u njoj ne čuje cvrkut ptica, a ta pjesma nešto znači, to jest ona je način na koji ptice komuniciraju među sobom – istakao je Vizi.
On je naveo i da isto kao što ljudi komuniciraju riječima, ptice se koriste raznim zvukovima.
Recimo u proljeće, kada prave gnijezda one imaju jednu vrstu zvuka koja se zove ptičja pjesma i ona im služi da se upoznaju i zajedno naprave gnijezdo.
– Kasnije, kada već imaju formirano gnijezdo, a naiđe određena grabljivica, one imaju drugu vrstu pjesme, a to je takozvani „alarm” kada ptica proizvodi zvuk da bi upozorila druge ptice da im prijeti opasnost. Taj zvuk se naziva zov – naveo je Vizi.
Vizi je istakao i da neke ptice pjevjaju lako i dugo, dok određene vrste ptica uopšte ne pjevaju.
– Recimo, rode ne mogu da proizvedu zvuk pjevanja, već klepeću kljunom i na taj način komuniciraju sa drugim pripadnicima svoje vrste. Ptice koriste razne vrste komunikacije, poput detlića koji mogu da pjevaju, a imaju prodoran zvuk, koji je sličan vrisku, ali i pored toga on može da kuca u drvo i samim tim ostvari komunikaciju sa drugim pticama – kazao je Vizi. Mališane je zanimalo i kako to da ptice mogu da toliko dugo govore, odnosno pjevaju, a da se ne umore.
– Ogromne životinje, poput medvjeda ili bika, mogu samo jednom da muknu ili zabrundaju, a ptica može da pjeva čitav dan. Razlog je u tome što ptice imaju drugačiju građu glasnih žica i mogu vrlo dugo i glasno da pjevaju – objasnio je Vizi.
On je mališanima pokazao i spravu koju koriste istraživači kada žele da dozovu određenu vrstu ptice.
– Ova sprava je veličine olovke, i ona oponaša zvuk različitih vrsta ptica. Korisna je kod istraživanja u šumi, jer često ne možete da vidite sve ptice koje prelete preko vas. Pomoću zvuka koji ova sprava proizvodi možete da utvrdite koja je ptica u pitanju – poručio je Vizi. On je istakao i da je cilj radionice da se prođe kroz čitav Njegošev park i da se otkriju vrste ptica koje žive u ovom parku.
– Sad je već počela jesen i ptice se spuštaju sa sjevera ka jugu. Sa planina se sele u ravnice kako bi došle do hrane. Iz tih razloga, ovakvi parkovi su jako značajni kako bi pronašle mnogo više hrane, nego što bi to pronašle u šumi. Na Durmitoru je već pao snijeg, a to znači da ptice ne mogu da dođu do sjemenja, zrnevlja ili crvića kojima se hrane, pa se spuštaju do mjesta, poput ovog parka, gdje mogu da pronađu dovoljno, uključujući čak i otpatke od hrane koja ostaje za ljudima – kazao je Vizi.
On je mališanima u parku predstavio 14 vrsta ptica, među kojima su kraljić, sojka, detlić, baljin kokot, svraka...
– Cilj ove radionice je da ih pronađemo, identifikujemo, oslušnemo njihovu pjesmu i naučimo nešto novo o njima – zaključio je Vizi. Mališani su, nakon što su na drveću pronašli sliku vrste koja živi na ovom prostoru, putem sprave koja oponaša ptičju pjesmu, čuli kako mogu da razlikuju oglašavanje raznih ptica. Učesnici su nakon obilaska parka ostavili ptičju hranu kako bi se one mogle nahraniti. Sve tri radionice su održane pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture a, kako navode iz Prirodnjačkog muzeja, tokom realizacije poštovane su propisane epidemiološke mjere i vodili su računa o broju učesnika koji je bio ograničen na pet do deset učesnika. Polaznici sve tri radionice su bili osnovci, uzrasta od petog do devetog razreda.
M.D.S.

---

Priče o biljkama i konzervaciji
U izložbenoj Galeriji Prirodnjačkog muzeja održane su dvije radionice: „Konzervacijom i restauracijom do pređašnjeg stanja životinja i biljaka” koju je vodila Branka Tomović, muzejska savjetnica konzervator, na kojoj su polaznici radionice imali priliku da kroz prezentaciju i praktičan dio saznaju i nauče kako od predmeta koji se unese u muzej postaje muzejski eksponat.
Na muzejskim eksponatima, koji se nalaze u izložbenom prostoru, polaznici su vidjeli gdje i kako su urađeni retuši, a uz pomoć konzervatora, i sami su uradili retuše na biljkama, kao i radionica „Priče o biljkama” koju je vodila dr Nada Bubanja, muzejska savjetnica u zbirci cvjetnica i paprati, na kojoj su polaznici radionice imali priliku da se kroz prezentaciju herbarskih primjeraka listopadnog drveća upoznaju sa različitim oblicima listova, uz objašnjenje njihove uloge u procesu fotosinteze, disanja i transpiracije, kao i upoznavanje sa biljnim pigmentima koji dovode do promjene boje listova, kao i razlozima koji dovode do opadanja listova u jesen.
Nakon toga, u muzejskom kutku predviđenom za djecu polaznici su svoje utiske o listovima i njihovim bojama prenijeli na slikarski papir.